Document Text Contents
Page 103
DIREKTNA I INDIREKTNA SPOZNAJA
Znanje da postoje materijalne stvari jest osnova Moore-
ove gnoseologije, a uporno nastojanje da se to znanje teorij
ski obrazloži i dokaže jest njen glavni zadatak.
U spisu »Obrana zdravog razuma«, kao važnu karakteri
stiku svoje filozofske pozicije, Moore navodi činjenicu što
on ne sumnja u istinitost nekih stavova zdravog razuma, ali
je skeptičan s obzirom na njihovu tačnu analizu, dok mnogi
drugi filozofi postupaju upravo obrnuto: objekt njihove sum
nje nije analiza spomenutih stavova, već njihova istinitost.
U razmatranju ove analize, Moore polazi od konkretnog.
Pitanja kao što su: — Ima li materijalnih stvari?, ili — Da li
mi stvarno vidimo materijalne objekte?, on reducira na kon
kretne primjere. On ističe da mi svi općenito kažemo: »Vidim
knjigu«, »Čujem zvonce«, ili ukazujući na nešto što sada
vidimo, čujemo ili osjećamo, kažemo: »Ovo je knjiga«, »Ono
je zvonce«. Moore smatra da nije potrebno uzimati ozbiljno
pitanje o istinitosti ovih tzv. opažajnih iskaza. »To su pitanja
na koja se sasvim lako i sigurno može odgovoriti afirma-
tivno«.1 Istinitost ovakvih iskaza povlači za sobom egzistenciju
materijalnih stvari. »Ako sam u pravu sudeći da je ovo tin-
tarnica, slijedi da ima bar jedna tintarnica u svemiru; a ako
ima tintarnica u svemiru slijedi da u njemu ima bar jedna
materijalna stvar ili fizički objekt«.1 2
1 Some Judgments of Perception, Philosophical Studies, str. 228.
2 Ibidem, str. 221.
G N O SE O L O G IJA
99
Page 104
Polazeći od postojanja materijalnih stvari kao od nesum
njive činjenice koju najbolje demonstrira jednostavno podi
zanje ruke, Moore koncentrira svoje istraživanje na spoznaj
nom procesu. Dok je glavni zadatak kritičkog dijela njegove
filozofije dokazivanje da su uvjeti egzistencije materijalnih
stvari nezavisni od uvjeta spoznaje, dotle se konstruktivni
dio njegove filozofije sastoji uglavnom od pokušaja da objasni
odnos između ovih dviju strana spoznajnog procesa.
Razlog što je prvi zadatak uspješnije obavljen od drugog
treba tražiti, u prvom redu, u antidijalektičkom karakteru
Mooreove metode. Osim toga ne smijemo ispustiti iz vida
činjenicu da bi uspješno rješenje drugog zadatka značilo pre
vladavanje spoznajno-teoretskog skepticizma koji je u tolikoj
mjeri svojstven suvremenoj filozofiji u Engleskoj da nužno
ulazi u pojam »engleski način filozofiranja«. Humeovo gle
dište, prema kojem je nemoguće objasniti pomoću ljudskog
razuma krajni uzrok naših osjeta, i danas je na snazi. Malo
je pitanja, o kojima se danas u engleskoj filozofiji tako mnogo
piše i raspravlja kao o pitanju mogućnosti spoznaje »vanj
skog objekta«. No isto tako ima malo pitanja pred kojima
engleski filozof stoji u tako beznadnom položaju kao pred
ovim. Mnogi suvremeni engleski filozofi smatraju da je gotovo
besmisleno govoriti o egzistenciji objekta koji ne može, bar u
principu, biti opažen.
Nasuprot ovom gledištu Moore stalno naglašava da je
glavna slabost empirizma u zanemarivanju apstraktnog, poj
movnog mišljenja. Njemu izgleda da se pitanje spoznaje vanj
skog svijeta može svesti na pitanje odnosa neposredne i po
sredne spoznaje. Mnoge njegove refleksije usmjerene su baš u
ovom pravcu. On nastoji ostvariti kontakt između osjetnog i
pojmovnog. Pa ipak svi ti njegovi pokušaji ostaju bez rezul
tata. Shvaćanje odnosa općeg i pojedinačnog za njega pred
stavlja nepremostivu poteškoću. On shvaća što smo pokazali
analizirajući njegovu koncepciju univerzalija da materijalne
stvari osim pojedinačnih svojstava koje otkrivaju osjetila
imaju i opća zajednička svojstva, no njemu nije jasno na koji
način opće ostvaruje vezu s pojedinačnim. Da skok od osjeta
100
DIREKTNA I INDIREKTNA SPOZNAJA
Znanje da postoje materijalne stvari jest osnova Moore-
ove gnoseologije, a uporno nastojanje da se to znanje teorij
ski obrazloži i dokaže jest njen glavni zadatak.
U spisu »Obrana zdravog razuma«, kao važnu karakteri
stiku svoje filozofske pozicije, Moore navodi činjenicu što
on ne sumnja u istinitost nekih stavova zdravog razuma, ali
je skeptičan s obzirom na njihovu tačnu analizu, dok mnogi
drugi filozofi postupaju upravo obrnuto: objekt njihove sum
nje nije analiza spomenutih stavova, već njihova istinitost.
U razmatranju ove analize, Moore polazi od konkretnog.
Pitanja kao što su: — Ima li materijalnih stvari?, ili — Da li
mi stvarno vidimo materijalne objekte?, on reducira na kon
kretne primjere. On ističe da mi svi općenito kažemo: »Vidim
knjigu«, »Čujem zvonce«, ili ukazujući na nešto što sada
vidimo, čujemo ili osjećamo, kažemo: »Ovo je knjiga«, »Ono
je zvonce«. Moore smatra da nije potrebno uzimati ozbiljno
pitanje o istinitosti ovih tzv. opažajnih iskaza. »To su pitanja
na koja se sasvim lako i sigurno može odgovoriti afirma-
tivno«.1 Istinitost ovakvih iskaza povlači za sobom egzistenciju
materijalnih stvari. »Ako sam u pravu sudeći da je ovo tin-
tarnica, slijedi da ima bar jedna tintarnica u svemiru; a ako
ima tintarnica u svemiru slijedi da u njemu ima bar jedna
materijalna stvar ili fizički objekt«.1 2
1 Some Judgments of Perception, Philosophical Studies, str. 228.
2 Ibidem, str. 221.
G N O SE O L O G IJA
99
Page 104
Polazeći od postojanja materijalnih stvari kao od nesum
njive činjenice koju najbolje demonstrira jednostavno podi
zanje ruke, Moore koncentrira svoje istraživanje na spoznaj
nom procesu. Dok je glavni zadatak kritičkog dijela njegove
filozofije dokazivanje da su uvjeti egzistencije materijalnih
stvari nezavisni od uvjeta spoznaje, dotle se konstruktivni
dio njegove filozofije sastoji uglavnom od pokušaja da objasni
odnos između ovih dviju strana spoznajnog procesa.
Razlog što je prvi zadatak uspješnije obavljen od drugog
treba tražiti, u prvom redu, u antidijalektičkom karakteru
Mooreove metode. Osim toga ne smijemo ispustiti iz vida
činjenicu da bi uspješno rješenje drugog zadatka značilo pre
vladavanje spoznajno-teoretskog skepticizma koji je u tolikoj
mjeri svojstven suvremenoj filozofiji u Engleskoj da nužno
ulazi u pojam »engleski način filozofiranja«. Humeovo gle
dište, prema kojem je nemoguće objasniti pomoću ljudskog
razuma krajni uzrok naših osjeta, i danas je na snazi. Malo
je pitanja, o kojima se danas u engleskoj filozofiji tako mnogo
piše i raspravlja kao o pitanju mogućnosti spoznaje »vanj
skog objekta«. No isto tako ima malo pitanja pred kojima
engleski filozof stoji u tako beznadnom položaju kao pred
ovim. Mnogi suvremeni engleski filozofi smatraju da je gotovo
besmisleno govoriti o egzistenciji objekta koji ne može, bar u
principu, biti opažen.
Nasuprot ovom gledištu Moore stalno naglašava da je
glavna slabost empirizma u zanemarivanju apstraktnog, poj
movnog mišljenja. Njemu izgleda da se pitanje spoznaje vanj
skog svijeta može svesti na pitanje odnosa neposredne i po
sredne spoznaje. Mnoge njegove refleksije usmjerene su baš u
ovom pravcu. On nastoji ostvariti kontakt između osjetnog i
pojmovnog. Pa ipak svi ti njegovi pokušaji ostaju bez rezul
tata. Shvaćanje odnosa općeg i pojedinačnog za njega pred
stavlja nepremostivu poteškoću. On shvaća što smo pokazali
analizirajući njegovu koncepciju univerzalija da materijalne
stvari osim pojedinačnih svojstava koje otkrivaju osjetila
imaju i opća zajednička svojstva, no njemu nije jasno na koji
način opće ostvaruje vezu s pojedinačnim. Da skok od osjeta
100
