Download Hajdeger - Špigl intervju.doc PDF

TitleHajdeger - Špigl intervju.doc
File Size205.4 KB
Total Pages20
Document Text Contents
Page 2

Ovi navodi javili su se i prije, u literaturi, listovima i drugdje, pa je uredništvo protuma iloč
ovo reagiranje; kao »oprezno ukazivanje 'Spiegel'-u da je Heidegger spreman izjasniti se o
predbacivanjima« (»Spiegel«, br. 23, od 31. svibnja 1976, str. 3).

Razgovor, koji smo preveli iz cit. broja, str. 193—219, održan je 23. rujna 1966. Glavni
urednik Rudolf Augstein i odgovorni redaktor za filozofiju Georg Wollf razgovarali su s
Heideggerom u njegovoj ku i u Freiburgu. Heidegger je taj razgovor, po navodu »Spiegel«-a ć
(1. c, str. 5), a s obzirom na temu: tisu udevetstotridesettre a, nazvao prinosom »javnomć ć
objašnjenju mojega slu aja«. Heidegger nije htio da razgovor bude objavljen za njegovač
života. »Spiegel« (1. c, str. 3) navodi njegove rije i: »Nije to ni ponos ni svojeglavost, negoč
jedino skrb za moj rad. Njegova zada a je s godinama postajala, sve jednostavnija, a to zna ić č
u polju mišljenja: sve teža.«

Razgovor ne prevodimo, dakako, samo zbog zanimljivosti obavijesti, izvješ a i ispraviti. Onć
sadrži i teme koje ovako jednostavno i pregnantno nisu drugdje bile formulirane, možda baš
zbog žurnalisti kog inzistiranja na njima. Iako je posve vjerovatno da je tekst razgovora uč
cjelini vjerodostojan, na in na koji je prezentiran nosi o ito senzacionalisti ko-žurnalisti kič č č č
trag. Tako su najava na naslovnoj strani »Filozof i Tre i Reich«, kao i. izabrani naslov zać
cijeli razgovor »Samo nas još jedan bog može spasiti« (str. 193), o ito istrgnuti iz kontekstač
razgovora. Mi smo prevod razgovora naslovili tako kako on po svojoj naravi i sadržaju
jednostavno jest: »Razgovor s Heideggerom 23. rujna 1966«. Kad bi se inzistiralo na kakvom
redakcijskom naslovu, mogla bi se možda navesti osnovna i zaklju na, jednostavna i teškač
Heideggerova misao: »Za nas današnje je veli ina onoga, što valja misliti prevelika«.č
Pitanja »Spiegel«-a kre u se, što se ti e doga aja oko 1933, u okviru navoda citiranog lankać č đ č
(br. 7, od 7. 2. i966) zbog kojega je Heidegger uputio itateljsko pismo, objavljeno 7. 3. 1966.č
Napominjemo da sljede i Heideggerov razgovor, koji se misaono slaže sa Dieć
Selbstbehauptung der deutschen Universität. Das Rektorat 1933/34 (V. Klostermann,
Frankfurt a. Main 1983), govori više o Heideggeru nego sva dosadašnja apologetska i tužitelj
sko-optužuju a literatura. Najbolji autori knjiga i lanaka koji se bave: tim razdobljem, kaoć č
što su O. Pöggeler, A. Schwan, F. Fedier, O. Biemel, V. Franzen, H. Arendt, F.-W. v.
Hermann, B, v. Allemann i dr., literarno i stvarno zaostaju za majstorovom rije i.č

Page 10

HEIDEGGER: Da, odbio sam. da sudjelujem na sve anoj predaji rektorata.č

SPIEGEL: Je li Vaš nasljednik bio angažirani lan partije?č

HEIDEGGER: On je bio pravnik; partijske novine, »Der Alemanne«, javile su o njegovom
imenovanju za rektora s krupnim naslovom: »Prvi nacionalsocijalisti ki rektor Sveu ilišta«.č č

SPIEGEL: Kako se partija ponašala prema Vama?

HEIDEGGER: Bio sam stalno nadziran.

SPIEGEL: Jeste li to zapazili?

HEIDEGGER: Da, slu aj s dr. Hankeom. č

SPIEGEL: Kako ste došli na to?

HEIDEGGER: Jer je on sam došao k meni. Ve je bio promoviran, u zimskom semestruć
1936/37, i u ljetnom semestru 1937. bio je lan mojeg višeg seminara. Poslao ga je SD ovamoč
da me nadzire.

SPIEGEL: Kako je došao na to da iznenada do e k Vama?đ

HEIDEGGER: Na osnovu mojeg seminara o Nietzscheu u ljetnom semestru 1933. i na inač
kako se pritom odvijao rad, priznao mi je da ne može dalje preuzeti zadani nadzor te me želi s
tim stanjem stvari upoznati glede moje daljnje nastavne djelatnosti.

SPIEGEL: Partija je, dakle, budno motrila na Vas?

HEIDEGGER: Znao sam samo da se o mojim spisima ne smije govoriti, na primjer o spisu:
Platonov nauk o istini. Moje predavanje o Hölderlinu, držano u prolje e 1936. u Rimu, bilo jeć
ružno napadnuto u HJ novinama »Volja i mo «. Trebalo bi da zainteresirani pro itajuć č
polemiku protiv mene u E. Kreickovom asopisu »Narod u bivanju« koja je zapo ela ljetič č
1934. Prilikom internacionalnog kongresa filozofa u Pragu 1934. njema ka me strana niječ
delegirala. Jednako je trebalo da ostanem isklju en prigodom internacionalnog kongresač
posve enog Descartesu u Parizu 1937. To je tako udnovato djelovalo da me je tamošnjeć č
voditeljstvo Kongresa — profesor Brehier na Sorboni — sa svoje strane pitalo zašto ne
pripadam njema koj delegaciji. Odgovorio sam: neka se voditeljstvo Kongresa o tom slu ajuč č
raspita u Reichs-ministarstvu za odgoj. Nakon nekog vremena došao je iz Berlina poziv da
naknadno pristupim delegaciji. Odbio sam. Predavanja Što je metafizika? i O biti istine
prodavana su u koricama bez naslova, ispod trgova ke klupe. Rektorski govor bio je ubrzoč
nakon 1934, na partijski poticaj, povu en sa tržišta.č

SPIEGEL: Je li poslije postalo još gore?

HEIDEGGER: Posljednje ratne godine bilo je 500 najzna ajnijih znanstvenika oslobo enoč đ

Page 19

životnu mogu nost i zar filozof ne promašuje jedan dio, što se mene ti e: jedan mali dio,ć č
svojega zvanja i poziva ako o tome ništa ne priop uje.ć

HEIDEGGER: Koliko vidim, pojedinac nije u stanju iz mišljenja tako progledati svijet u
cjelini da bi mogao dati prakti ka upu ivanja, i to pogotovo s obzirom na zada u da opet na eč ć ć đ
temelj za samo mišljenje. Od mišljenja se, dok samo sebe ozbiljno uzima s obzirom na veliku
predaju, odviše traži ako se treba latiti toga da ovdje daje upu ivanja. Iz kojeg ovlaštenja bi seć
to moglo dogoditi? U okružju mišljenja nema autoritativnih iskaza. Jedino mjerilo za
mišljenje dolazi iz same stvari koja se ima misliti. Ova pak je ono što je prije svega drugoga
dostojno pitanja. Da se to stanje stvari u ini vidljivim, potrebno je prije svega raspraviti odnosč
filozofije i znanosti, iji tehni ko-politi ki uspjesi daju da se mišljenje u smislu filozofijskogč č č
danas sve više pojavljuje kao suvišno. Teškom položaju u koji je samo mišljenje stavljeno s
obzirom na svoju vlastitu zada u odgovara, stoga, baš mo nim položajem znanosti hranjenać ć
odbojnost spram mišljenja koje sebi mora uskratiti za svagdan iziskivano odgovaranje na
prakti ko-svjetozorna pitanja.č

SPIEGEL: Gospodine profesore, u okružju mišljenja nema autoritativnih iskaza. Tako
zapravo nije iznena uju e da je i modernoj umjetnosti teško da daje autoritativne izjave. Pađ ć
ipak je nazivate »destruktivnom«. Moderna umjetnost sebe esto razumije kaoč
eksperimentalnu umjetnost. Njezina djela su pokušaji...

HEIDEGGER: Rado se dam podu iti.č

SPIEGEL: . . . pokušaji iz jedne situacije upojedin avanja ovjeka i umjetnika, pa se izme uč č đ
stotinu pokušaja na e tu i tamo jedanput jedan pogodak.đ

HEIDEGGER: To je upravo veliko pitanje: gdje stoji umjetnost? Koje mjesto ona ima?

SPIEGEL: Dobro, no tu zahtijevate od umjetnosti nešto što od mišljenja više zbilja ne
zahtijevate.

HEIDEGGER: Ništa ne zahtijevam od umjetnosti. Samo kažem da je pitanje koje mjesto
umjetnost zauzima.

SPIEGEL: Ako umjetnost ne zna svoje mjesto, zar je zato destruktivna?

HEIDEGGER: Dobro, prekrižite. No utvrdio bih da ne vidim ono što ukazuje put u modernoj
umjetnosti, osobito zato što ostaje nejasno u emu ona uo ava ili barem traži ono što je u njojč č
naro ito.č

SPIEGEL: I umjetniku nedostaje obvezatnost spram onoga što je bilo u tradiciji. On može
na i da je to lijepo i može kazati: Da, tako se moglo slikati prije 600 godina ili prije 300 ili jošć
prije 30 godina. Ali sada on to više ne može. ak kad bi htio, ne bi mogao. Najve i umjetnikČ ć
bio bi tada genijalni krivotvoritelj Hans von Meegeren, koji bi onda mogao slikati »bolje« od
drugih. No to više ne ide. Tako je dakle umjetnik, pisac, pjesnik, u sli noj situaciji kaoč
mislilac. Ta kako esto moramo kazati: zatvori o i.č č

HEIDEGGER: Ako se kao okvir za suodre ivanje umjetnosti i pjesništva i filozofije uzmeđ

Similer Documents