Download Hasanaginica PDF

TitleHasanaginica
File Size71.5 KB
Total Pages5
Document Text Contents
Page 3

tako nikad oprostiti svom ocu sa sve to.
I sada na kraju ove prelijepe balade mogu se izvući pouke o ljudskom
ponašanju i do kojih granica sve to može ići. U realnom životu vidimo da
čovjek kroz sve to može doživjeti i prijatnosti i neprijatnosti.
Jedno znam, da je majčina ljubav najiskrenija, najplemenitija i najjača na
svijetu.

Hasanaginica

Rezime:

Balada Hasanainica je jedna od naših najljepših narodnih balada, a Hasanaginica je jedan
od najljepših likova naše književnosti. U pjesmi je opisana tužna sudbina žene koju muž
bezdušno tjera zbog toga što od stida nije mogla da ga posjeti dok bio ranjen. Hasanaginica
nije obišla muža iz patrijarhalnih razloga, zato što su to nalagala pravola toga doba. Žena
tog vremena nije smjela da pokazuje osjećanja prema mužu i nije se smjela kretati izvan
kuće.

Iako mučena željom da obiđe muža hasanaginica ostaje dosljedna pravilima i ostaje kod
kuće smatrajući to ispravnim. No, Hasanagi proradi muška sujeta i osjećanje muške
nadmoćnosti i pravo da upravlja životom žene i njenom sudbinom i odlučuje da je otjera.
Hasanaginica je pogođena njegovom odlukom i to je za nju velika sramota. U njenoj čistoj,
nevinoj duši odvija se prava drama. Ispunila je očekivanja i kao žena i kao majka a opet je
napustila svoju djecu, svog muža i dom.

Kroz lik Hasanaginice prikazana je nemoć žene pred normama tog društva. Ona nije imala
prava da odlučuje o svom životu. NJenu sudbinu su krojili njen muž i brat. U svojoj
nemoći da nešto mijenja njeno srce puca. Hasanaginica je jedan od najsvjetlijih i naj
tragičnijih likova naše književnosti. Ona zadovoljava sve norme tadašnjeg društva i u tom
savršenstvu doživljava tragediju. Iz njenog lika izbija i snaga ličnosti i slabost žene,
nježnost majke čije srce nije izdržalo gubitak doma. Lik Hasanaginice svijetli kao svetionik
u našoj i sjetskoj literaturi.

Hasanaginica je narodna balada, koja je nastala između 1646. i 1649. u Imotskoj krajini i
prenosila se sa kolena na kolena po Imotskom i okolini, postojeći tako u usmenom obliku,
dok ju nije zapisao 1774. godine italijanski putopisac i etnograf Alberto Fortis nazivajući je
„morlačka balada“ (morlačka ili ilirička). Prvi put je objavljena u njegovoj knjizi „Put po
Dalmaciji“. Od tog trenutka su se počeli nizati prevodi ove pesme na raznim svetskim
jezicima. Veliki umovi toga vremena kao Gete (1775), Valter Skot (1798.), Aleksandar
Sergejevič Puškin (1835), Adam Mickijevič (1841) su samo neka od imena koja su
prevodila „Hasanaginicu“.

Odlomak:

Page 4

"Oblazi ga mati i sestrica,
A ljubovca od stida ne mogla.
Kad li mu je ranam' bolje bilo,
On poruči vjernoj ljubi svojoj:„Ne čekaj me u dvoru b'jelomu, „Ni u dvoru, ni u rodu
momu." Kad kaduna r'ječi razumjela, Još je jadna u toj misli stala Jeka stade konja oko
dvora; Tad' pobježe Hasanaginica, Da vrat lomi kule niz pendžere; Za njom trče dv'je ćere
djevojke: „Vrati nam se, mila majko naša! „Nije ovo babo Hasan-aga. „Već daidža
Pintorović beže." I vrati se Hasanaginica, Ter se vješa bratu oko vrata: „Da moj brate,
velike sramote! „Gdje me šalje od petero djece." Beže muči, ništa ne govori, Već se maša u
džepe svione, I vadi joj knjigu oprošćenja, Da uzimlje potpuno vjenčanje, Da gre s njime
majci u natrage. Kad kaduna knjigu proučila, Dva je sina u čelo ljubila, A dv'je ćere u
rumena lica, A s malahnim u bešici sinkom, Od'jelit' se nikako ne mogla, Već je bratac za
ruke uzeo I jedva je s' sinkom rastavio, Ter je meće k sebi na konjica, S njome grede dvoru
bijelomu. U rodu je malo vr'jeme stala, Malo vr'jeme, ni nedjelju dana, Dobra kada i od
roda dobra, Dobru kadu prose sa svih strana, A najviše Imoski kadija. Kaduna se bratu
svomu moli: „Aj tako te ne želila, braco! „Nemoj mene davat' ni za koga, „Da ne puca
jadno srce moje „Gledajući sirotice svoje."

Ali beže ništa ne hajaše, Već nju daje Imoskom kadiji. Još kaduna bratu se moljaše, Da
napiše listak b'jele knjige, Da je šalje Imoskom kadiji: „Djevojka te l'jepo pozdravljaše „A
u knjizi l'jepo te moljaše: „Kad pokupiš gospodu svatove, „I kad poćeš njenom b'jelu
dvoru, „Dug pokrivač nosi na djevojku, „Kada bude agi mimo dvora, „Da ne vidi sirotice
svoje." Kad kadiji b'jela knjiga doće, Gospodu je svate pokupio, Svate kupi, grede po
djevojku. Dobro svati došli do djevojke, I zdravo se povratili s njome; A kad bili agi mimo
dvora, Dv'je je ćerce s pendžera gledahu, A dva sina pred nju izhoćahu, Tere svojoj majci
govorahu: „Svrati nam se, mila majko naša! „Da mi tebe užinati damo." Kad to čula
Hasanaginica, Starješini svata govorila: „Bogom brate, svata starješina! „Ustavi mi konje
uza dvora, „Da darujem sirotice moje." Ustaviše konje uza dvora. Svoju djecu l'jepo
darovala: Svakom sinu nože pozlaćene, Svakoj ćeri čohu do poljane; A malomu u bešici
sinku, NJemu šalje uboške haljine. A to gleda junak Hasan-aga, Pak dozivlje do dva sina
svoja: „Hodte amo, sirotice moje! „Kad se ne će smilovati na vas „Majka vaša srca
kamenoga." Kad to čula Hasanaginica, B'jelim licem u zemlju udrila Uput se je s dušom
rastavila, Od žalosti gledajuć' sirote.

I Srbi i Bošnjaci i Hrvati smatraju Hasanaginicu svojom narodnom baladom.

Bilješka o pesniku:

Ovo je narodna pesma.

Vrsta pesme:
Lirsko – epska pesma, Balada

BALADA je mešovita književna vrsta u kojoj se sedinjuju lirski, epski i dramski elementi.

Similer Documents