Download Lujo Margetic - Dolazak Hrvata PDF

TitleLujo Margetic - Dolazak Hrvata
File Size1.8 MB
Total Pages115
Document Text Contents
Page 2

BIBLIOTEKA
ZNANSTVENIH DJELA

119

LUJO MARGETIĆ

Redakcija
mr. JOSIP BELAMARIĆ, NEVENKA BEZIĆ-BOŽANIĆ, dr. NENAD CAMBI,

dr. IVO GRABOVAC, dr. DUŠAN JELOVINA, dr. IVAN MIMICA,
akademik IVO PETRINOVIĆ

»DOLAZAK HRVATA«
»ANKUNFT DER KROATEN«

Urednik biblioteke
dr. IVAN MIMICA

Recenzenti
akademik TOMISLAV RAUKAR

akademik HODIMIR SIROTKOVIĆ

KNJIŽEVNI KRUG
SPLIT
2001

Page 57

Ne može biti slučajno da se Bijela i Crvena Hrvatska spominju tek u vrijeme
Svetopelekovo i da se Bijela Hrvatska spominje nakon Svetopeleka još nekoliko
puta."4 Isto tako ne može biti slučajno da u starije doba čitamo samo o Dalmaciji
i o »dalmatinskom kralju«, a nikada o Hrvatskoj. Iz toga slijedi da je termin
Hrvatska za Popa Dukljanina novija pojava i da on nema veze ni sa slavenskim
razdobljem ni s Gotima-Slavenima. Zato nam se ne čini točnim Košćakova
napomena daje Crvena Hrvatska »nespojiva s kasnim dolaskom Hrvata«.

3. U radu o Konstantinu Porfirogenetu mi smo se u pogledu termina države245

priklonili stajalištu N. Klaić, po kojem treba drukčije nego do sada tražiti početke
države kod Južnih Slavena i po kojem su za pojam države osnovni elementi teritorij
i vlast. Košćak246 misli daje to »u potpunoj suprotnosti« s našom tezom o dolasku
Hrvata potkraj VIII. stoljeća. Protuslovlja nema i čak ne može biti jer su
pravnoteoretski problem države i povijesni problem vremena dolaska Hrvata dva
posve odvojena problema.

4. Košćak vjeruje da je sastavni element naše teze povezanost Hrvata s
Francima pa, izražavajući svoje neslaganje s tom našom navodnom tezom, kaže
kako »treba odbaciti ideju da se sve što Porfirogenet u pogledu Hrvata pripisuje
Herakliju odnosi zapravo na Karla Velikog«. Košćak je time prihvatio i čak proširio
pogrešno Suićevo shvaćanje našeg stava. Po Suiću »naš M. (...) predlaže slijed koji
se ne može prihvatiti: Hrvati su pod franačkom vlašću — Avari pozivaju te iste
Hrvate pod franačkom vlašću, itd.«247 Suić nije opazio da navodimo samo kao
narodnu tradiciju da su sjeverni Hrvati bili podređeni Francima, ali da opetovano
ističemo svoje nepovjerenje prema toj tradiciji.248

[Dodatak tekstu: O Tomi (uz ostalo i preciznije objašnjenje plurala vijesti o
reskriptu »bizantijskih careva«) vidi MARGETIĆ, 1994.a, 1-36, a o Ljetopisu
MARGETIĆ, 1998., 1-30]

(1983.)

244 U 15. gl. za kralja Hranimira rebellavitCroatlaAlba, u 22. gl. banus Croatiae Albae
cum suis omnibus rebellaverunt regt, u 28. gl. udaje se kći bana Cidomira de Croatia Alba
za kralja. Njezin sin Krešimir vladao je prema gl. 29. nad Bijelom Hrvatskom.

245 MARGETIĆ, 1977., bilj. 114.
246 KOŠĆAK, 295.
247 SUIĆ, 1977., 92-93. Suić je ispravno primijetio da pitanje dolaska Hrvata »traži

podrobnijih razmatranja i daljnjih raspravljanja, a sve to prelazi okvire jedne ocjene kojoj
je svrha da predloži i l i ne predloži djelo za tisak« (99). Zato se Suiću ne može zamjeriti što
je na više mjesta pogrešno shvatio naše analize. Tako npr., po Suiću (90) jedan od naših
glavnih argumenata (Suić, 91) bio bi u tome da bi »dolazak Hrvata oko 620. god. iz zapadno
slavenskih područja morao izazvati karakteristične jezične pojave, koje bi razbile jedinstvo
južnoslavenskog jezičnog sustava, a tih pojava nema«. To, dakako, nije ni naše mišljenje,
ni bilo kakav glavni i l i sporedni argument.

™ V. npr. MARGETIĆ, 1977., 15,25,76, 82.

III. JOŠ O DOLASKU HRVATA

1.

;;"" 1. N. Klaić objavila je 1985. godine rad249 u kojem je iznijela nove prijedloge
za rješenje pitanja odakle su se Hrvati preselili u Dalmaciju, kao i pitanja njihova
pokrštenja. Pritom ona uzima u obzir rezultate našega rada iz 1977. godine.250

N. Klaić prihvaća »kao trajnu vrijednost Margetićeve rasprave (...) uspješno
premještanje hrvatskog dolaska iz VII u kraj VIII st.«251

Kamen-temeljac na kojem N. Klaić izgrađuje svoj stav o pitanju stare
domovine Hrvata, jest rečenica iz 30. poglavlja djela De administrando imperio
što gaje sastavio neki anonim i koja glasi: »Izvjestan broj godina i Hrvati u
Dalmaciji pokoravaju se Francima kao i ranije u svojoj zemlji.« N. Klaić ne slaže
se s Hauptmannom i Grafenauerom, koji tvrde da riječi »kao i ranije u svojoj
zemlji« nisu sastavni dio narodne tradicije, već da ih je pisac 30. poglavlja nadodao.
Po N. Klaić za te je riječi anonimni sastavljač 30. poglavlja imao samostalni
izvor.252 Naime, sredinom X. st. ispitivao je bizantski dvor zašto su se Hrvati uopće
digli protiv Franaka253 pa je iz Hrvatske poslana hrvatska priča o borbi protiv
Franaka, doduše ponešto prerađena.254 Prema N. Klaić sve upućuje na to da su
Hrvati još sredinom X. st. pamtili da ih Franci prate kao neka zla kob, ne samo u
novoj domovini nego i ranije u staroj postojbini.255 Priča je iskrena i uvjerljiva pa
smo, sve prema N. Klaić, upravo prinuđeni da staru domovinu Hrvata tražimo u
zemlji u kojoj su Hrvati bili pod Francima. To može biti samo Karantanija,256 gdje

249 KLAIĆ N., 1984., 253-270.
250 MARGETIĆ, 1977., 5-88.
251 KLAIĆ N.1984,257.
252 Ibid., 259.
253 Ibid., 264.
254 Ibid., 269.
255 Ibid., 259.
256 Ibid., 260.

191

Page 58

je prema kasnijim vijestima postojala hrvatska župa (pagus Crouuati), i čak
hrvatska desetina, i gdje su Hrvati nesumnjivo imali posebnu političku
organizaciju,257 tj. posebnu hrvatsku upravnu jedinicu.258

Hrvati su se preselili iz Karantanije jer su bili nezadovoljni franačkom
vlašću,259 a pogotovu politikom vlastitih knezova, koji su kao i vladari tražili od
njih da prime kršćanstvo. Pri njihovoj selidbi riječ je o »općem kolonizacijskom
valu«,260 koji nije izolirana pojava jer su i Slovenci s franačkom vlašću dobili
mogućnost kolonizacije.261 Hrvati su se po N. Klaić spustili u Liku i obližnja
područja (poslije Banska Hrvatska Konstantina Porfirogeneta), gdje su morali
priznati franačku vlast i gdje su knez i njegova družina primili kršćanstvo.262

Hrvati su po N. Klaić ostali pod franačkom vlašću sve do Branimira. Dokaz
bi tome bilo datiranje javnih akata po italskim kraljevima, Lotaru (u tzv.
Trpimirovoj darovnici) i Karlu III. (za Branimira).263 No, hrvatsko-franačka
neprijateljstva počela su već 865.7866., pod Domagojem. Doduše, nešto kasnije,
871., Domagoj, kao vazal cara Ludovika, mora u borbu pod Bari, ali, Čim Ludovik
umre, Domagoj, povezan s dalmatinskim gradovima, kreće protiv italskog kralja,
dakle Franaka, koji drže Istru. Nakon Domagojeve smrti Zdeslav, probizantski
nastrojen, tjera Domagojeve sinove, ali ga 879. godine ubija Branimir, koji
nastavlja s protufranačkom politikom i obraća se sredinom iste godine papi Ivanu
VIII., kojem obećava vjernost, a Papa mu priznaje zemaljsku vlast. Doduše,
Branimir još negdje između studenog 879. i veljače 881. priznaje franačkog vladara
Karla III. kao svojega gospodara, ali taje vazalna podložnost samo formalna.264

Podatak iz 30. poglavlja DAI da su se Hrvati pokrstili pod Porinom treba po
N. Klaić povezati s pismima Ivana VIII. iz sredine godine 879., tj. s prvim papom
koji sanja o primatu Rimske crkve nad svim crkvama zapadnog kršćanstva.265

Hrvatski vladar Porin, pod kojim su po anonimu Hrvati pokršteni, jest dakle
Branimir, pod kojim su Hrvati konačno stekli punu samostalnost. Tako N. Klaić.

257 Ibid., 261. Nismo uvjereni da je »hrvatska desetina« posve prikladan prijevod za
decima ad CArovvai.jer takav prijevod izaziva dojam daje riječ o jednoj vrsti »slavenske
desetine« koja je postojala na širokom području od Baltičkog do Jadranskog mora. O
slavenskoj desetini (tzv. decima constituta) na navedenom području za razliku od decima
iusta v. MARGETIC, 1983.-1984., 57-83

258 Ibid., 262.
«"Ibid., 263.
2WI Ibid., 264.
261 Ibid., 263.
262 Ibid., 264.
M Ibid., 267.
264 Ibid., 268-269. Dok je KLAIĆ N., 1971.a, 248, tvrdila je daje Karlman držao u

vlasti Istru i da su se Hrvati pod Domagojem borili protiv njega, dotle se ona u radu O
problemima stare domovine, cit., 268, ograničava na tvrdnju da Domagoj u Istri napada
»italskog kralja«, tj. Franke. Misli li ona pri tome još uvijek na Karlmana?

2 6 5Loc.cit.

122

2. Teza N. Klaić temelji se na podacima onoga dijela 30. poglavlja DAI koji
govori o dalmatinskim Hrvatima nakon što su pobijedili Avare. Cijeli taj ulomak
glasi ovako: »Neki broj godina bili su Hrvati u Dalmaciji podložni Francima, kao
i prije u svojoj zemlji. Franci su bili toliko okrutni prema njima, da su ubijali
hrvatsku dojenčad i bacali je psima. Hrvati to nisu mogli podnositi od Franaka pa
su se odmetnuli od njih i poubijali vladare, koje su od njih (tj. od Franaka: L. M.)
imali. Zbog toga su Franci podigli protiv njih veliku vojsku. Ratovali su međusobno
sedam godina pa su Hrvati konačno jedva pobijedili i poubijali sve Franke i njihova
arhonta Kočila. Odonda su ostali samostalni i nezavisni i zatražili sveto krštenje
iz Rima. Poslalo im se biskupa pa su pokršteni za Porina, njihova vladara.«

Naše je mišljenje da se navedeni ulomak ne može uspješno povezati s
razdobljem Domagoja i Branimira. Već je N. Klaić istaknula neke nepodudarnosti,
ali ih je pokušala objasniti: sedam godina borbe Hrvata i Franaka treba pripisati
uobičajenom legendarnom broju sedam; Hrvati nisu poubijali svoje vladare koje
su im Franci nametnuli, nego je riječ o ubojstvu Zdeslava, probizantski
orijentiranog vladara, a do te »prerade« došlo je još u Hrvatskoj da izvještaj ne bi
povrijedio bizantski carski dvor. N. Klaić je vrlo dobro zapazila da se izvještaj ne
slaže s povijesnim događajima ni u odnosu na ubijenoga franačkog arhonta Kočila,
ali smatra daje to manje važan detalj, koji »nas baš mnogo ne smeta.«266

No, u anonimovu izvještaju ima još neusklađenosti s događajima u doba
Domagoja i Branimira.

Tako primjerice do ubojstva hrvatskih vladara po anonimu dolazi na početku
borbe Hrvata s Francima. Ako bi u anonimovoj priči bila riječ o događajima koji
su se zbivali od 865. do 879. god., onda bismo uklanjanje hrvatskih profranačkih
vladara trebali tražiti negdje početkom, a ne na kraju borbe, kada Branimir ubija
Zdeslava.

Anonim govori o velikoj franačkoj vojsci koja je krenula protiv Hrvata, borila
se s njima sedam godina i na posljetku bila pobijeđena, ali o tome nema baš
nikakvih vijesti za razdoblje 865.-S79. Ludovik II., koji je vladao u Italiji od 844.
do 875. godine, dolazio bi zapravo jedini u obzir, ali o tome da bi on vojevao protiv
Hrvatske nema vijesti, premda smo o njegovu životu i aktivnostima prilično dobro
obaviješteni. O bilo kakvoj intervenciji Ludovika Njemačkog, Karla Drugog
(Ćelavog), Karlmana i Karla III. u Hrvatskoj u vrijeme od 875. nadalje ne može,
dakako, biti nikakva govora. Tako bi doista ostao jedino panonski knez Kocelj, a
u njegovu borbu s dalmatinskim Hrvatima s pravom ne vjeruje ni N. Klaić. On je
od 869. do 874., tj. do svojega nestanka, vodio samostalnu, u biti antifranačku
politiku, što se vidi po njegovu odnosu prema Metodu. Kocelj se toliko bio udaljio
od istočnih Franaka, daje posve nevjerojatno da bi krenuo u rat po njihovu nalogu
— i to još protiv Dalmatinske Hrvatske, koju Istočni Franci uopće nisu smatrali
svojom interesnom sferom.

Ibid., 270.

123

Page 114

S A D R Ž A J

A. PREDGOVOR 7

B. UVOD 9

C. RADOVI 39

I. Konstantin Porfirogenet i vrijeme dolaska Hrvata (1977.) . . . 41
A. Uvod. Glave 29. do 32. DAI 41
B. Analiza glava 29. do 31. DAI 45

1. O Hauptmannovoj i Grafenauerovoj analizi 30.
glave DAI 45

2. Dolazak Hrvata prema glavi 31. DAI 49
3. Odnos glava 29. i 31 . prema g lav i 30. DAI 50

C. Vrijeme dolaska Hrvata 63
1. Grafenauer: 622.-623. god 63
2. Vladajuće mišljenje (Hauptmann): poslije 626. g. 74

D. Propast avarske države koncem VIII. stoljeća 77
E. Toponomastička i arheološka analiza 92

1. Toponimi tipa Obrov 92
2. Arheološki nalazi 94

F. Dolazak Srba 101
G. Rezultati 107
H. Riassunto 110

II. Marginalije uz rad V. Košćaka »Pripadnost istočne obale ...«
(1983.) 1 1 5

III. Još o dolasku Hrvata (1985.) 121
IV. Još o pitanju vremena dolaska Hrvata (1988.) 137
V. O nekim pitanjima naše ranosrednjovjekovne povijesti (1990.) . 149

VI. Još o vijestima Konstantina Porfirogeneta o dolasku Hrvata
(1994.) 155

I.Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155

335

Page 115

II. Vrijeme od dolaska Hrvata do njihova oslobađanja od
Franaka po anonimu 155

III. Odlazak dijela dalmatinskih Hrvata u Ilirik i Panoniju 162
IV. O zapadnom i istočnom smjeru dolaska Hrvata 166
V. Navodni katastrofalni poraz Avara pod Konstantinopolom 168
VI. Položaj Avara prema Bugarima oko 679.-680 169
VII. Rezultati 169

VII.1. Neka pitanja etnogeneze Hrvata (1995.) 171
A. Uvod 171
B. O nekim vijestima o najstarijoj mađarskoj povijesti

(Taktika Lava Mudrog; Strategikon; Konstantin Por-
firogenet) 172

I. Taktika Lava Mudrog 172
II. Konstantin Porfirogenet 180

C. O nekim novijim teorijama o dolasku Hrvata 185
1. Austrijski autori 185
2. Margetić 189
S.Pritsak 191
4. Zaključak 193

D. Prijedlog rješenja 195
1. Etimološka pitanja 195
2. Krobat (Kuvrat) — Hrvati 200
3. Arheolološka pitanja 209

E. Zaključci 215
VII. 2. Einige Fragen zur Ethnogenese der Kroaten (1995.) 217

A. Vorbemerkungen 217
B. Einige Berichte über älteste Ungarische Geschichte

(Leos' Tactica; Strategikon, Konstantin Porphyrogenet) 218
I. Die Tactica Leos des Weisen 218
H. Konstantin Porphyrogennetos 227

C. Einige neuere Theorien über die Sog. Ankuft der Kroaten 233
1. Österreichische Autoren 233
2. Margetić 237
S.Pritsak 241
4. Vorläufige Schlussfolgerung 243

D. Lösungsvorschlag 245
1. Etymologische Fragen 245
2. Krobat (Kuvrat) — Hrvati 251
3. Archäologische Fragen 262

E. Schlussbemerkungen 268

D. ZUSAMMENFASSUNG

E. BIBLIOGRAFSKA BILJEŠKA

F. KRATICE. VRELA I LITERATURA .
(Abkürzungen. Quellen und Literatur)

G. KAZALA

Kazalo vrela
Kazalo osoba
Kazalo naroda i zemljopisnih naziva

Kazalo pojmova
Kazalo autora

273

297

299

317

319
323
327
329
331

Similer Documents