Document Text Contents
Page 1
POVIJEST GRADA ZAGREBA
Knjiga 1.
Od prethistorije do 1918.
Page 2
POVIJEST
GRADA
ZAGREBA
Knjiga 1.
Od prethistorije do 1918.
Zagreb, 2012.
Izdavač
Novi Liber
Jurišićeva 23, Zagreb
www.novi-liber.hr
Za izdavača
Sanja Petrušić-Goldstein
© Novi Liber 2012.
Recenzenti
akademik Petar Strčić
akademik Franjo Šanjek
Autori
Hrvoje Gračanin, Zrinka Nikolić Jakus, Borislav Grgin,
Nataša Štefanec, Hrvoje Petrić, Drago Roksandić,
Krešimir Regan, Željko Holjevac, Zoran Grijak, Ivo Goldstein
Urednici
Ivo Goldstein
Slavko Goldstein
Lektura i korektura
Ljiljana Cikota
Izbor ilustracija
Sanja Petrušić-Goldstein
Dizajn
Denis Stankov, Roketa d.o.o.
Partner na projektu
Muzej grada Zagreba
Fotografija na naslovnici
Kraljevski pečat na Zlatnoj buli
Sva prava zadržana. Nijedan dio ovoga izdanja ne smije se umnožavati
ili javno reproducirati bez prethodnog dopuštenja nakladnika.
Page 16
U ovoj obnovi i dogradnji Andautonija popri-
ma završni unutarnji izgled i raspored. Nekadašnja
prilazna cesta postala je središnja, kamenom oplo-
čena gradska ulica, a na mjestu južne nekropole
sagrađene su u prvoj polovini 2. stoljeća prostrane
gradske kupelji, površine oko 2000 m2. Grad je
tada dobio i razrađen sustav javne
odvodnje. Otkrivena su dva velika
sabirna kanala građena od opeke,
jedan u sjeverozapadnom, a drugi u
središnjem dijelu Gradišća, s pri-
ključnim kanalima. O dobroj opskr-
bi vodom svjedoči i drveni bunar iz
1. stoljeća te manja zgrada koja je,
barem jedno vrijeme, služila kao
spremnik za vodu. Nesumnjivo su u
gradu postojale i druge javne gra-
đevine poput kazališta i hramova
posvećenih rimskim i domaćim bo-
govima (poznat je mjesni kult riječ-
noga boga Sava). U Andautoniji su
uvjeti stanovanja bili na visokoj razi-
ni: kvalitetno zidane gradske kuće
bile su ukrašene zidnim slikama i
podnim mozaicima te opremljene
sustavom grijanja zidova. Bilo je i
stambenih zgrada (insulae). Površin-
ski nalazi ukazuju na to da su se uz južni rub grada
nalazila skladišta i radionice te prigradske vile.
Kako se čini, Andautonija je u drugoj polovini
2. stoljeća (možda za Panonskih ratova vođenih u
doba cara Marka Aurelija Antonina) pretrpjela na-
pad u kojem su porušene kupelji. One su tijekom
3. stoljeća dograđivane i pregrađivane, a zadržale
su funkciju i u većem dijelu 4. stoljeća. Potkraj
3. stoljeća grad je snašla još jedna velika poplava,
nakon koje je opet uslijedila obnova. Stambena se
izgradnja tako nastavila i u četvrtom stoljeću, ali su
kuće nešto jednostavnije građene, iako su i dalje
bile dobro opremljene. U prvoj polovini četvrtog
stoljeća podignute su i obrambene zidine koje su
se na sjeveru sastojale od dva usporedna, masivna
zida s međuprostorom, ukupne širine 4,60 m. Iz-
gradnja ovog dijela zidina presjekla je veliki sabirni
kanal na sjeverozapadu. Valja naglasiti da se ka-
men za izgradnju grada dopremao iz kamenolo-
ma na Medvednici. U posljednjoj četvrtini 4. stolje-
ća život u gradu je počeo naglo zamirati, što je bila
posljedica opće nesigurnosti prouzročene pogla-
vito navalama i udarima stranih, mahom german-
skih naroda koji su provaljivali i doseljavali se na tlo
Rimskoga Carstva. O prekidu naseobinskog konti-
nuiteta Andautonije u 5. stoljeću svjedoči nalaz
kostura dječaka sa željeznim nožićem, ukopanog
u napuštenu stambenu građevinu. Nedavno otkri-
će tzv. ratničkog groba preliminarno datiranog u
početak 6. stoljeća, u kojem je posljednje počivali-
šte možda pronašao germanski ratnik, ukazivao bi
na zadržavanje ljudi i nakon što je rimska Andau-
tonija već bila podlegla zubu vremena. Iako je, s
obzirom na ostrogotske pogrebne navade isklju-
čeno da je u grobu pokopan Ostrogot, možda bi se
nalaz mogao dovesti u vezu s nastojanjima ostro-
gotskih vlasti da stave pod nadzor glavne kopne-
ne pravce u pokrajini i uspostave funkcionalnost
naselja i prometnih postaja koji su ležali duž tih
komunikacija. Nije isključeno ni da je pokojnik bio
langobardski ratnik, što bi značilo da je andauto-
nijski kraj privlačio naseljenike još i sredinom od-
nosno u drugoj polovini 6. stoljeća. Čini se da po-
slije toga prostor nekadašnje rimske Andautonije
nije bio naseljavan sve do izmaka ranoga srednjo-
vjekovlja odnosno 11. stoljeća, što potvrđuju nala-
zi grobova oko crkve sv. Martina u Ščitarjevu. No,
mnogobrojni ostaci i danas sasvim zorno oslikava-
ju svu raznolikost i bogatstvo života ovoga antič-
koga gradskog središta.
Dio sustava za zagrijavanje prostorija (hipokaust) u gradskoj kupelji (termama).
13
Page 17
Nadgrobna stela Lucija Egnatuleja Florentina s pokojnikovim poprsjem i natpisom koji u slobodnom prijevodu
glasi: „Bogovima Manima (tj. dušama pokojnika) Luciju Egnatuleju Florentinu, Lucijevu sinu, tridesetogodišnjaku,
dao je načiniti otac. Ovdje su položeni.” Stela datira iz 2. st., a nađena je na Ribnjaku u Zagrebu.
Glava bradatog sredovječnog muškarca od mramora datira iz zadnje trećine 3. st., a nađena je na području današ-
nje Petrinjske ulice u Zagrebu.
Page 31
„Ostaci antiknog groblja u Držićevoj ulici”, str. 27; Vikić-Belančić,
„Etape urbanog razvitka Andautonije”, str. 152; Buntak, Povijest
Zagreba, str. 22; Kampuš – Karaman, Tisućljetni Zagreb, izd. 1994,
str. 18.
33 Usp. Gregl, Rimljani u Zagrebu, str. 20, 34, 73, br. 98.
34 Usp. Gregl, Rimljani u Zagrebu, str. 71, br. 34, str. 55, 57, 73, br. 93;
Gregl, Rimske nekropole, str. 18, br. 54, str. 56, br. 57; Vikić-Belančić,
„Etape urbanog razvitka Andautonije”, str. 148. Godine 1995. pro-
nađen je na Gornjem Bukovcu ulomak kruništa rimskodobne nad-
grobne ploče pa se može pretpostaviti da se kod Gornjeg Bukovca
ili na području Dubrave također nalazila nekropola uz prometni
pravac koji je vodio prema kamenolomu Crna Voda, usp. Gregl,
„Sadržaj antiknih kamenih spomenika nađenih u Zagrebu i okolici
II.”, str. 14, 16.
35 Usp. Gregl, Rimljani u Zagrebu, str. 70, br. 5, 23.
36 Gregl, Rimljani u Zagrebu, str. 21.
37 Dukat, „Nalazi rimskoga novca”, str. 37; Dukat, „Nalazi antičkog
novca na području grada Zagreba”, str. 35-42; Gregl, Rimljani u Za
grebu, str. 72, br. 63, 64, 65, 67, 73, 77, 78, 84, 85, 87, 93, 94, 95, 96,
101, 102; Vikić-Belančić, „Obilježje i kronologija grobova novoot-
krivene antikne nekropole u Držićevoj ulici”, str. 29-46.
38 Vikić-Belančić, „Starokršćanska lampica iz Zagreba”, str. 131-134;
Vikić-Belančić, „Obilježje i kronologija grobova novootkrivene an-
tikne nekropole u Držićevoj ulici”, str. 146; Gregl, Rimljani u Zagre
bu, str. 72, br. 66; Buntak, Povijest Zagreba, str. 28-29.
39 Za Siscijsku biskupiju, usp. Buzov, „Sisačka biskupija u svjetlu pisa-
nih i arheoloških izvora”, str. 245-271; Bratož, „Razvoj organizacije
zgodnjekrščanske cerkve na ozemlju Jugoslavije od 3. do 6. stole-
tja”, str. 367-368, 370, 372, 378, 384.
40 Usp. Gračanin, Južna Panonija, str. 54-57, 234-235.
41 Kastrizacija (od latinske riječi castrum, „utvrda, utvrđeno mjesto”)
pojam je kojim se označava opsežna obnova i izgradnja utvrda,
tvrđava i drugih vojnoobrambenih instalacija, kula i stražarnica,
te popravak bedema i podizanje snažnijih zidina oko gradskih na-
selja i zgrada na ladanjskim imanjima u kasnoj antici, navlastito u
5. i 6. stoljeću. O glavnim oblicima vojnih i civilnih utvrda te zaklo-
ništa u kasnoj antici, usp. Ciglenečki, Höhenbefestigungen aus der
Zeit vom 3. bis 6. Jh. im Ostalpenraum / Višinske utvrdbe iz časa 3. do
6. st. v vzhodnoalpskem prostoru.
42 Ovu je pretpostavku već bio iznio Klemenc, Predhistorijski i ranohi
storijski spomenici na području grada Zagreba, str. 14, ali ju je Klaić,
Zagreb u srednjem vijeku, str. 11. odlučno odbacila zbog nedovolj-
ne utemeljenosti. Dakako, njoj nisu bili poznati noviji arheološki
nalazi (vidi kasnije u tekstu). Posavec, „Područje Zagreba u rimsko
doba”, str. 236. ističe da su takva zakloništa mogla ležati na nekoli-
ko brežuljaka u podsljemenskoj zoni između Čučerja i Gračana.
43 O kasnoantičkoj utvrdi odnosno utvrđenom zbjegu (refugium) na
brdu Kuzelinu, usp. Sokol, „Kasnoantičko i ranosrednjovjekovno
razdoblje”, str. 46-48; Sokol, Rimski metal s Kuzelina, str. 7-19; za
popis nalaza, usp. Sokol, Rimski metal s Kuzelina, str. 20-47; Zagreb
prije Zagreba, str. 144-152, br. 351-405.
44 Ti su Huni pripadali panonskim napadačima iz 379-380. godine.
Ostrogoti, Huni i Alani su, kako se čini, još 380. godine bili na-
seljeni uz granicu na srednjem Dunavu u svojstvu savezničkih
vojnika (federata); za pojedinosti, usp. Gračanin, Južna Panonija,
str. 57-58. O nalazima, vidi Sokol, „Kuzelin”, str. 109-110; Sokol,
„Kuzelin”, str. 155.
45 Usp. Gračanin, „Goti i južna Panonija”, str. 87.
46 Za pojedinosti, Gračanin, Južna Panonija, str. 62-63.
47 Usp. Gračanin, „Huni i južna Panonija”, str. 20-21; Gračanin, „Goti i
južna Panonija”, str. 88, 105 (za datum provale).
48 Usp. Gračanin, „Huni i južna Panonija”, str. 28-30.
49 Za brončanik, usp. Mirnik – Šemrov, „Byzantine coins in the Zagreb
Archaeological Museum Numismatic Collection. Anastasius I (A.D.
497-518) – Anastasius II (A.D. 713-715)”, str. 176, br. 488.
50 Kako je riječ o slučajnom, sporadičnom nalazu, valja biti itekako
oprezan u iznošenju pretpostavki i oblikovanju zaključaka, usp.
Vinski, „Ranosrednjovjekovni arheološki nalazi u Zagrebu”, str. 49.
51 Usp. Sokol, „Doba između antike i ranoga srednjeg vijeka na po-
dručju Zagreba”, str. 47.
52 Usp. Gračanin, Južna Panonija, str. 106-107, 110-111.
53 O nalazu, usp. Sokol, Rimski metal s Kuzelina, str. 18, 24, br. 25; Fili-
pec, „Kasnoavarski ukrasni okov (falera) u obliku veprove glave iz
Siska”, str. 133, br. 21; za interpretaciju, usp. Gračanin, Južna Pano
nija, str. 133-134.
54 Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, str. 288; Buntak, Povijest Zagre
ba, str. 25; Mašić, „Zagreb – Muzej grada Zagreba – samostan kla-
risa”, str. 310; Majnarić-Pandžić, „Zagrebački Gradec”, str. 205-208.
55 O nalazu, usp. Vinski, „Ranosrednjovjekovni arheološki nalazi u Za-
grebu”, str. 50; Simoni, „Zagreb i okolica u ranom srednjem vijeku”,
str. 156; Simoni, Stenjevec.
56 Za pojedinost, usp. Gračanin, Južna Panonija, str. 139-141.
57 Usp. Demo, Opatovina, str. 26-29.
58 Usp. Klaić, Zagreb u srednjem vijeku, str. 15; Sokol, „Kasnoantičko i
ranosrednjovjekovno razdoblje”, str. 49; Buntak, Povijest Zagreba,
str. 27-28; za pretpostavku o postojanju ranosrednjovjekovnoga
groblja, usp. Vinski, „Ranosrednjovjekovni arheološki nalazi u Za-
grebu”, str. 54; Simoni, „Zagreb i okolica u ranom srednjem vijeku”,
str. 163, 165.
59 Za dataciju u 11. stoljeće, usp. Vinski, „Ranosrednjovjekovni arhe-
ološki nalazi u Zagrebu”, str. 54; Simoni, „Zagreb i okolica u ranom
srednjem vijeku”, str. 165. Pomicanje datacije u drugu polovinu i
konac 9. stoljeća predložio je Sokol, „Područje sjeverozapadne
Hrvatske u razdoblju između 400. i 800. godine”, str. 56; Sokol,
„Kasnoantičko i ranosrednjovjekovno razdoblje”, str. 49-50; za
dataciju lunulaste naušnice sa zvjezdolikim privjeskom u drugu
polovinu 8. stoljeća, usp. Demo, Opatovina, str. 24.
60 Usp. Demo, Opatovina, str. 25.
61 Usp. Kampuš, „Zagreb i Sveta Marija tijekom povijesti”, str. 7;
Demo, Opatovina, str. 30.
62 Usp. Demo, Opatovina, str. 30.
63 Buntak, Povijest Zagreba, str. 27.
64 O nalazima, usp. Vinski, „Ranosrednjovjekovni arheološki nalazi u
Zagrebu”, str. 52-53; Simoni, „Zagreb i okolica u ranom srednjem
vijeku”, str. 157-160; Sokol, „Kasnoantičko i ranosrednjovjekovno
razdoblje”, str. 48-49.
65 Da je u pitanju avarski pokojnik mislio je Vinski, „Ranosrednjovje-
kovni arheološki nalazi u Zagrebu”, str. 52, dok je Klaić, Zagreb u
srednjem vijeku, str. 12-14. zaključila da se radi o slavenskom po-
glavaru koji je stajao uz bok knezu Ljudevitu. Doduše, to je neko-
liko desetljeća kasnije od uobičajene datacije grobova.
66 O tim događajima, usp. Gračanin, Južna Panonija, str. 147-157.
67 Usp. Gračanin, Južna Panonija, str. 162-163; Goldstein, Hrvatski
rani srednji vijek, drži da su gradečku utvrdu čak bili obnovili Fran-
ci radi nadzora nad okolnim područjem, uz to što navodi da je
mogla biti i Ljudevitovo uporište. Međutim, čini se da su Franci
svoju potporu radije pružili naselju na kaptolskom brežuljku koje
se moglo razviti i izravno na njihov poticaj.
68 Usp. Budak, Prva stoljeća Hrvatske, str. 109; Demo, Opatovina, str. 30.
69 O nalazima, usp. Vinski, „Ranosrednjovjekovni arheološki nalazi u
Zagrebu”, str. 53-54; Simoni, „Zagreb i okolica u ranom srednjem
vijeku”, str. 163.
70 Usp. Kampuš – Karaman, Tisućljetni Zagreb, izd. 1994, str. 20.
71 Za pojedinosti, usp. Gračanin, Južna Panonija, str. 191-196.
72 „Gesta Hungarorum”, str. 100-102.
73 O tomu, usp. Gračanin, Južna Panonija, str. 200-206.
74 Ukratko o ovim procesima u srednjovjekovnoj Europi, usp. Gold-
stein – Grgin, Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku, str. 228-229.
75 Za groblje, usp. Simoni, Stenjevec, str. 13-19, 51-58, s popisom na-
laza str. 22-49; Sokol, „Kasnoantičko i ranosrednjovjekovno razdo-
blje”, str. 50-51.
76 Usp. Vinski, „Ranosrednjovjekovni arheološki nalazi u Zagrebu”,
str. 60; Vinski, „O postojanju radionica nakita starohrvatskog doba
u Sisku”, str. 80, br. 25; Tomičić, „Srednjovjekovno razdoblje”, str. 64.
77 Literatura je navedena abecednim redom prema prezimenima
autora: Alerić, Najstarija zagrebačka tajna, str. 96; Babić, „O po-
drijetlu imena Zagreb”, str. 29-31; Babić, „Novo tumačenje imena
Zagreb”, str. 64; Brandt, „Prilog temi o značenju imena 'Zagreb'”,
str. 5-22; Gluhak, „Još o imenu grada Zagreba”, str. 56-59; Klaić,
Zagreb u srednjem vijeku, str. 19-20; Klaić, Zagreb 1910.1913., str.
18; Margetić, „O novijim tumačenjima naziva Zagreb”, str. 199-200;
Marks, „Zagrebačka usmena tradicija između ljubavi i politike”,
P
O
V
IJ
ES
T
G
R
A
D
A
Z
A
G
R
EB
A
28
Page 32
str. 359-360; Perak, Odakle potječe ime grada Zagreba?; Skok, „To-
ponomastički prilozi. 5. Zagreb”, str. 1-4; Skok, Etimologijski rječnik
hrvatskoga ili srpskoga jezika I, str. 600; MCZ 1, str. VIII, IX; Ulovec,
„Razmišljanja o porijeklu imena Agram”, str. 311-331.
78 Horneck, Ottokars Österreichische (steierische) Reimchronik 1250
1309, stihovi 8058-8088.
79 O tomu, usp. Gračanin, Južna Panonija, str. 213-215.
80 Gračanin, Južna Panonija, str. 215.
81 U vezi s nadleštvom Splitske nadbiskupije, usp. Gračanin, Južna
Panonija, str. 199, 210, 268-269.
82 Različita mišljenja i spoznaje o biskupu Duhu sažeo je Lipovac,
Biskup Duh; za dataciju ulomka kapitela iz zagrebačke katedrale,
usp. Goss, Stotinu kamenčića izgubljenoga raja, str. 109, br. 105; So-
kol, „Kasnoantičko i ranosrednjovjekovno razdoblje”, str. 51.
83 Felicijanova povelja iz 1134. godine (CD 2, str. 42), u kojoj se spo-
minje osnutak Zagrebačke biskupije, navodi kao razlog njezine
uspostave „zabludu idolopoklonstva” koja je tamošnje stanov-
ništvo otuđila od pravoga bogoštovlja. Ta se „zabluda idolopo-
klonstva” svakojako tumačila. Fancev, „O najstarijem bogoslužju
u Posavskoj Hrvatskoj”, str. 518-519. smatrao je da ona opisuje
slavensko bogoslužje odnosno glagoljaštvo. To je odlučno odbi-
la Klaić, „Neki problemi najstarije povijesti biskupsko-kaptolskog
Zagreba i kraljevskog Gradeca”, str. 19-22, zastupajući tezu da se
sintagma odnosi na poganstvo odnosno da je mjesno stanovniš-
tvo zapalo u stara vjerovanja. Tomu se približava Lukinović, Zagreb
– devetstoljetna biskupija, str. 17-18. koji drži da podatak govori o
potrebi da se ovi krajevi rekristijaniziraju jer se puk zbog neredo-
vite pastoralne brige i nepostojanja stalne crkvene uprave uvelike
bio vratio poganstvu. Ovaj pak navod izvora u cijelosti odbacuje
Šanjek, „Crkva u hrvatsko-ugarskim odnosima”, str. 37-38, ističu-
ći da je još u prvoj polovini 10. stoljeća prostor (zapadnog) sav-
sko-dravskog međuriječja imao velik broj svećenika i kršćanskog
puka. Negdje na razmeđu ovih mišljenja stoji Kolarić, Povijest kr
šćanstva u Hrvata I: Katolička crkva, str. 42-43, koji navodi opasnost
od krivovjerja (doduše, pomišlja na arijanstvo, što nije vjerojatno)
ili ostataka poganstva na ovom području gdje nije bilo dostatno
svećenstva i odgovarajuće pastoralne skrbi.
84 Za podrobno pretresanje mršavoga dokaznoga gradiva o osnut-
ku Biskupije, usp. Margetić, „Kritička raščlamba vrela najstarije
povijesti zagrebačke biskupije”, str. 97-101; Margetić, „Pitanja iz
najstarije povijesti Zagrebačke biskupije i Slavonije”, str. 33-43;
Pandžić, „Uz 900. godišnjicu osnutka zagrebačke biskupije”, str.
8-18; Pandžić, „Godina osnutka Zagrebačke biskupije (godine
1094. ili 1090?)”, str. 161-169. U novije su vrijeme Dobronić, Bis
kupski i kaptolski Zagreb, str. 21, Šanjek, „Crkva u hrvatsko-ugar-
skim odnosima”, str. 38. i Demo, Opatovina, str. 23, zaključili da
bi ona bila osnovana oko 1090. godine, približivši se stavovima
mađarske historiografije.
85 Usp. Klaić, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, str. 500; Do-
bronić, Biskupski i kaptolski Zagreb, str. 8-9; Budak, Prva stoljeća
Hrvatske, str. 109-110; Buntak, Povijest Zagreba, str. 31-32; Krivošić,
Zagreb i njegovo stanovništvo od najstarijih vremena do sredine XIX.
stoljeća, str. 27. Doduše, Krivošić ističe (nav. dj., str. 27-28) da se na
temelju ove zabrane ne može suditi o veličini ondašnjeg Zagreba
te procjenjuje (nav. dj., str. 30) da je zagrebačko naselje moglo po-
krivati površinu od 1,5 hektara i imati oko dvjesto stanovnika.
Z
A
G
R
EB
A
Č
K
O
P
O
D
R
U
Č
JE
D
O
O
SN
U
TK
A
B
IS
K
U
P
IJ
E
29
POVIJEST GRADA ZAGREBA
Knjiga 1.
Od prethistorije do 1918.
Page 2
POVIJEST
GRADA
ZAGREBA
Knjiga 1.
Od prethistorije do 1918.
Zagreb, 2012.
Izdavač
Novi Liber
Jurišićeva 23, Zagreb
www.novi-liber.hr
Za izdavača
Sanja Petrušić-Goldstein
© Novi Liber 2012.
Recenzenti
akademik Petar Strčić
akademik Franjo Šanjek
Autori
Hrvoje Gračanin, Zrinka Nikolić Jakus, Borislav Grgin,
Nataša Štefanec, Hrvoje Petrić, Drago Roksandić,
Krešimir Regan, Željko Holjevac, Zoran Grijak, Ivo Goldstein
Urednici
Ivo Goldstein
Slavko Goldstein
Lektura i korektura
Ljiljana Cikota
Izbor ilustracija
Sanja Petrušić-Goldstein
Dizajn
Denis Stankov, Roketa d.o.o.
Partner na projektu
Muzej grada Zagreba
Fotografija na naslovnici
Kraljevski pečat na Zlatnoj buli
Sva prava zadržana. Nijedan dio ovoga izdanja ne smije se umnožavati
ili javno reproducirati bez prethodnog dopuštenja nakladnika.
Page 16
U ovoj obnovi i dogradnji Andautonija popri-
ma završni unutarnji izgled i raspored. Nekadašnja
prilazna cesta postala je središnja, kamenom oplo-
čena gradska ulica, a na mjestu južne nekropole
sagrađene su u prvoj polovini 2. stoljeća prostrane
gradske kupelji, površine oko 2000 m2. Grad je
tada dobio i razrađen sustav javne
odvodnje. Otkrivena su dva velika
sabirna kanala građena od opeke,
jedan u sjeverozapadnom, a drugi u
središnjem dijelu Gradišća, s pri-
ključnim kanalima. O dobroj opskr-
bi vodom svjedoči i drveni bunar iz
1. stoljeća te manja zgrada koja je,
barem jedno vrijeme, služila kao
spremnik za vodu. Nesumnjivo su u
gradu postojale i druge javne gra-
đevine poput kazališta i hramova
posvećenih rimskim i domaćim bo-
govima (poznat je mjesni kult riječ-
noga boga Sava). U Andautoniji su
uvjeti stanovanja bili na visokoj razi-
ni: kvalitetno zidane gradske kuće
bile su ukrašene zidnim slikama i
podnim mozaicima te opremljene
sustavom grijanja zidova. Bilo je i
stambenih zgrada (insulae). Površin-
ski nalazi ukazuju na to da su se uz južni rub grada
nalazila skladišta i radionice te prigradske vile.
Kako se čini, Andautonija je u drugoj polovini
2. stoljeća (možda za Panonskih ratova vođenih u
doba cara Marka Aurelija Antonina) pretrpjela na-
pad u kojem su porušene kupelji. One su tijekom
3. stoljeća dograđivane i pregrađivane, a zadržale
su funkciju i u većem dijelu 4. stoljeća. Potkraj
3. stoljeća grad je snašla još jedna velika poplava,
nakon koje je opet uslijedila obnova. Stambena se
izgradnja tako nastavila i u četvrtom stoljeću, ali su
kuće nešto jednostavnije građene, iako su i dalje
bile dobro opremljene. U prvoj polovini četvrtog
stoljeća podignute su i obrambene zidine koje su
se na sjeveru sastojale od dva usporedna, masivna
zida s međuprostorom, ukupne širine 4,60 m. Iz-
gradnja ovog dijela zidina presjekla je veliki sabirni
kanal na sjeverozapadu. Valja naglasiti da se ka-
men za izgradnju grada dopremao iz kamenolo-
ma na Medvednici. U posljednjoj četvrtini 4. stolje-
ća život u gradu je počeo naglo zamirati, što je bila
posljedica opće nesigurnosti prouzročene pogla-
vito navalama i udarima stranih, mahom german-
skih naroda koji su provaljivali i doseljavali se na tlo
Rimskoga Carstva. O prekidu naseobinskog konti-
nuiteta Andautonije u 5. stoljeću svjedoči nalaz
kostura dječaka sa željeznim nožićem, ukopanog
u napuštenu stambenu građevinu. Nedavno otkri-
će tzv. ratničkog groba preliminarno datiranog u
početak 6. stoljeća, u kojem je posljednje počivali-
šte možda pronašao germanski ratnik, ukazivao bi
na zadržavanje ljudi i nakon što je rimska Andau-
tonija već bila podlegla zubu vremena. Iako je, s
obzirom na ostrogotske pogrebne navade isklju-
čeno da je u grobu pokopan Ostrogot, možda bi se
nalaz mogao dovesti u vezu s nastojanjima ostro-
gotskih vlasti da stave pod nadzor glavne kopne-
ne pravce u pokrajini i uspostave funkcionalnost
naselja i prometnih postaja koji su ležali duž tih
komunikacija. Nije isključeno ni da je pokojnik bio
langobardski ratnik, što bi značilo da je andauto-
nijski kraj privlačio naseljenike još i sredinom od-
nosno u drugoj polovini 6. stoljeća. Čini se da po-
slije toga prostor nekadašnje rimske Andautonije
nije bio naseljavan sve do izmaka ranoga srednjo-
vjekovlja odnosno 11. stoljeća, što potvrđuju nala-
zi grobova oko crkve sv. Martina u Ščitarjevu. No,
mnogobrojni ostaci i danas sasvim zorno oslikava-
ju svu raznolikost i bogatstvo života ovoga antič-
koga gradskog središta.
Dio sustava za zagrijavanje prostorija (hipokaust) u gradskoj kupelji (termama).
13
Page 17
Nadgrobna stela Lucija Egnatuleja Florentina s pokojnikovim poprsjem i natpisom koji u slobodnom prijevodu
glasi: „Bogovima Manima (tj. dušama pokojnika) Luciju Egnatuleju Florentinu, Lucijevu sinu, tridesetogodišnjaku,
dao je načiniti otac. Ovdje su položeni.” Stela datira iz 2. st., a nađena je na Ribnjaku u Zagrebu.
Glava bradatog sredovječnog muškarca od mramora datira iz zadnje trećine 3. st., a nađena je na području današ-
nje Petrinjske ulice u Zagrebu.
Page 31
„Ostaci antiknog groblja u Držićevoj ulici”, str. 27; Vikić-Belančić,
„Etape urbanog razvitka Andautonije”, str. 152; Buntak, Povijest
Zagreba, str. 22; Kampuš – Karaman, Tisućljetni Zagreb, izd. 1994,
str. 18.
33 Usp. Gregl, Rimljani u Zagrebu, str. 20, 34, 73, br. 98.
34 Usp. Gregl, Rimljani u Zagrebu, str. 71, br. 34, str. 55, 57, 73, br. 93;
Gregl, Rimske nekropole, str. 18, br. 54, str. 56, br. 57; Vikić-Belančić,
„Etape urbanog razvitka Andautonije”, str. 148. Godine 1995. pro-
nađen je na Gornjem Bukovcu ulomak kruništa rimskodobne nad-
grobne ploče pa se može pretpostaviti da se kod Gornjeg Bukovca
ili na području Dubrave također nalazila nekropola uz prometni
pravac koji je vodio prema kamenolomu Crna Voda, usp. Gregl,
„Sadržaj antiknih kamenih spomenika nađenih u Zagrebu i okolici
II.”, str. 14, 16.
35 Usp. Gregl, Rimljani u Zagrebu, str. 70, br. 5, 23.
36 Gregl, Rimljani u Zagrebu, str. 21.
37 Dukat, „Nalazi rimskoga novca”, str. 37; Dukat, „Nalazi antičkog
novca na području grada Zagreba”, str. 35-42; Gregl, Rimljani u Za
grebu, str. 72, br. 63, 64, 65, 67, 73, 77, 78, 84, 85, 87, 93, 94, 95, 96,
101, 102; Vikić-Belančić, „Obilježje i kronologija grobova novoot-
krivene antikne nekropole u Držićevoj ulici”, str. 29-46.
38 Vikić-Belančić, „Starokršćanska lampica iz Zagreba”, str. 131-134;
Vikić-Belančić, „Obilježje i kronologija grobova novootkrivene an-
tikne nekropole u Držićevoj ulici”, str. 146; Gregl, Rimljani u Zagre
bu, str. 72, br. 66; Buntak, Povijest Zagreba, str. 28-29.
39 Za Siscijsku biskupiju, usp. Buzov, „Sisačka biskupija u svjetlu pisa-
nih i arheoloških izvora”, str. 245-271; Bratož, „Razvoj organizacije
zgodnjekrščanske cerkve na ozemlju Jugoslavije od 3. do 6. stole-
tja”, str. 367-368, 370, 372, 378, 384.
40 Usp. Gračanin, Južna Panonija, str. 54-57, 234-235.
41 Kastrizacija (od latinske riječi castrum, „utvrda, utvrđeno mjesto”)
pojam je kojim se označava opsežna obnova i izgradnja utvrda,
tvrđava i drugih vojnoobrambenih instalacija, kula i stražarnica,
te popravak bedema i podizanje snažnijih zidina oko gradskih na-
selja i zgrada na ladanjskim imanjima u kasnoj antici, navlastito u
5. i 6. stoljeću. O glavnim oblicima vojnih i civilnih utvrda te zaklo-
ništa u kasnoj antici, usp. Ciglenečki, Höhenbefestigungen aus der
Zeit vom 3. bis 6. Jh. im Ostalpenraum / Višinske utvrdbe iz časa 3. do
6. st. v vzhodnoalpskem prostoru.
42 Ovu je pretpostavku već bio iznio Klemenc, Predhistorijski i ranohi
storijski spomenici na području grada Zagreba, str. 14, ali ju je Klaić,
Zagreb u srednjem vijeku, str. 11. odlučno odbacila zbog nedovolj-
ne utemeljenosti. Dakako, njoj nisu bili poznati noviji arheološki
nalazi (vidi kasnije u tekstu). Posavec, „Područje Zagreba u rimsko
doba”, str. 236. ističe da su takva zakloništa mogla ležati na nekoli-
ko brežuljaka u podsljemenskoj zoni između Čučerja i Gračana.
43 O kasnoantičkoj utvrdi odnosno utvrđenom zbjegu (refugium) na
brdu Kuzelinu, usp. Sokol, „Kasnoantičko i ranosrednjovjekovno
razdoblje”, str. 46-48; Sokol, Rimski metal s Kuzelina, str. 7-19; za
popis nalaza, usp. Sokol, Rimski metal s Kuzelina, str. 20-47; Zagreb
prije Zagreba, str. 144-152, br. 351-405.
44 Ti su Huni pripadali panonskim napadačima iz 379-380. godine.
Ostrogoti, Huni i Alani su, kako se čini, još 380. godine bili na-
seljeni uz granicu na srednjem Dunavu u svojstvu savezničkih
vojnika (federata); za pojedinosti, usp. Gračanin, Južna Panonija,
str. 57-58. O nalazima, vidi Sokol, „Kuzelin”, str. 109-110; Sokol,
„Kuzelin”, str. 155.
45 Usp. Gračanin, „Goti i južna Panonija”, str. 87.
46 Za pojedinosti, Gračanin, Južna Panonija, str. 62-63.
47 Usp. Gračanin, „Huni i južna Panonija”, str. 20-21; Gračanin, „Goti i
južna Panonija”, str. 88, 105 (za datum provale).
48 Usp. Gračanin, „Huni i južna Panonija”, str. 28-30.
49 Za brončanik, usp. Mirnik – Šemrov, „Byzantine coins in the Zagreb
Archaeological Museum Numismatic Collection. Anastasius I (A.D.
497-518) – Anastasius II (A.D. 713-715)”, str. 176, br. 488.
50 Kako je riječ o slučajnom, sporadičnom nalazu, valja biti itekako
oprezan u iznošenju pretpostavki i oblikovanju zaključaka, usp.
Vinski, „Ranosrednjovjekovni arheološki nalazi u Zagrebu”, str. 49.
51 Usp. Sokol, „Doba između antike i ranoga srednjeg vijeka na po-
dručju Zagreba”, str. 47.
52 Usp. Gračanin, Južna Panonija, str. 106-107, 110-111.
53 O nalazu, usp. Sokol, Rimski metal s Kuzelina, str. 18, 24, br. 25; Fili-
pec, „Kasnoavarski ukrasni okov (falera) u obliku veprove glave iz
Siska”, str. 133, br. 21; za interpretaciju, usp. Gračanin, Južna Pano
nija, str. 133-134.
54 Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, str. 288; Buntak, Povijest Zagre
ba, str. 25; Mašić, „Zagreb – Muzej grada Zagreba – samostan kla-
risa”, str. 310; Majnarić-Pandžić, „Zagrebački Gradec”, str. 205-208.
55 O nalazu, usp. Vinski, „Ranosrednjovjekovni arheološki nalazi u Za-
grebu”, str. 50; Simoni, „Zagreb i okolica u ranom srednjem vijeku”,
str. 156; Simoni, Stenjevec.
56 Za pojedinost, usp. Gračanin, Južna Panonija, str. 139-141.
57 Usp. Demo, Opatovina, str. 26-29.
58 Usp. Klaić, Zagreb u srednjem vijeku, str. 15; Sokol, „Kasnoantičko i
ranosrednjovjekovno razdoblje”, str. 49; Buntak, Povijest Zagreba,
str. 27-28; za pretpostavku o postojanju ranosrednjovjekovnoga
groblja, usp. Vinski, „Ranosrednjovjekovni arheološki nalazi u Za-
grebu”, str. 54; Simoni, „Zagreb i okolica u ranom srednjem vijeku”,
str. 163, 165.
59 Za dataciju u 11. stoljeće, usp. Vinski, „Ranosrednjovjekovni arhe-
ološki nalazi u Zagrebu”, str. 54; Simoni, „Zagreb i okolica u ranom
srednjem vijeku”, str. 165. Pomicanje datacije u drugu polovinu i
konac 9. stoljeća predložio je Sokol, „Područje sjeverozapadne
Hrvatske u razdoblju između 400. i 800. godine”, str. 56; Sokol,
„Kasnoantičko i ranosrednjovjekovno razdoblje”, str. 49-50; za
dataciju lunulaste naušnice sa zvjezdolikim privjeskom u drugu
polovinu 8. stoljeća, usp. Demo, Opatovina, str. 24.
60 Usp. Demo, Opatovina, str. 25.
61 Usp. Kampuš, „Zagreb i Sveta Marija tijekom povijesti”, str. 7;
Demo, Opatovina, str. 30.
62 Usp. Demo, Opatovina, str. 30.
63 Buntak, Povijest Zagreba, str. 27.
64 O nalazima, usp. Vinski, „Ranosrednjovjekovni arheološki nalazi u
Zagrebu”, str. 52-53; Simoni, „Zagreb i okolica u ranom srednjem
vijeku”, str. 157-160; Sokol, „Kasnoantičko i ranosrednjovjekovno
razdoblje”, str. 48-49.
65 Da je u pitanju avarski pokojnik mislio je Vinski, „Ranosrednjovje-
kovni arheološki nalazi u Zagrebu”, str. 52, dok je Klaić, Zagreb u
srednjem vijeku, str. 12-14. zaključila da se radi o slavenskom po-
glavaru koji je stajao uz bok knezu Ljudevitu. Doduše, to je neko-
liko desetljeća kasnije od uobičajene datacije grobova.
66 O tim događajima, usp. Gračanin, Južna Panonija, str. 147-157.
67 Usp. Gračanin, Južna Panonija, str. 162-163; Goldstein, Hrvatski
rani srednji vijek, drži da su gradečku utvrdu čak bili obnovili Fran-
ci radi nadzora nad okolnim područjem, uz to što navodi da je
mogla biti i Ljudevitovo uporište. Međutim, čini se da su Franci
svoju potporu radije pružili naselju na kaptolskom brežuljku koje
se moglo razviti i izravno na njihov poticaj.
68 Usp. Budak, Prva stoljeća Hrvatske, str. 109; Demo, Opatovina, str. 30.
69 O nalazima, usp. Vinski, „Ranosrednjovjekovni arheološki nalazi u
Zagrebu”, str. 53-54; Simoni, „Zagreb i okolica u ranom srednjem
vijeku”, str. 163.
70 Usp. Kampuš – Karaman, Tisućljetni Zagreb, izd. 1994, str. 20.
71 Za pojedinosti, usp. Gračanin, Južna Panonija, str. 191-196.
72 „Gesta Hungarorum”, str. 100-102.
73 O tomu, usp. Gračanin, Južna Panonija, str. 200-206.
74 Ukratko o ovim procesima u srednjovjekovnoj Europi, usp. Gold-
stein – Grgin, Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku, str. 228-229.
75 Za groblje, usp. Simoni, Stenjevec, str. 13-19, 51-58, s popisom na-
laza str. 22-49; Sokol, „Kasnoantičko i ranosrednjovjekovno razdo-
blje”, str. 50-51.
76 Usp. Vinski, „Ranosrednjovjekovni arheološki nalazi u Zagrebu”,
str. 60; Vinski, „O postojanju radionica nakita starohrvatskog doba
u Sisku”, str. 80, br. 25; Tomičić, „Srednjovjekovno razdoblje”, str. 64.
77 Literatura je navedena abecednim redom prema prezimenima
autora: Alerić, Najstarija zagrebačka tajna, str. 96; Babić, „O po-
drijetlu imena Zagreb”, str. 29-31; Babić, „Novo tumačenje imena
Zagreb”, str. 64; Brandt, „Prilog temi o značenju imena 'Zagreb'”,
str. 5-22; Gluhak, „Još o imenu grada Zagreba”, str. 56-59; Klaić,
Zagreb u srednjem vijeku, str. 19-20; Klaić, Zagreb 1910.1913., str.
18; Margetić, „O novijim tumačenjima naziva Zagreb”, str. 199-200;
Marks, „Zagrebačka usmena tradicija između ljubavi i politike”,
P
O
V
IJ
ES
T
G
R
A
D
A
Z
A
G
R
EB
A
28
Page 32
str. 359-360; Perak, Odakle potječe ime grada Zagreba?; Skok, „To-
ponomastički prilozi. 5. Zagreb”, str. 1-4; Skok, Etimologijski rječnik
hrvatskoga ili srpskoga jezika I, str. 600; MCZ 1, str. VIII, IX; Ulovec,
„Razmišljanja o porijeklu imena Agram”, str. 311-331.
78 Horneck, Ottokars Österreichische (steierische) Reimchronik 1250
1309, stihovi 8058-8088.
79 O tomu, usp. Gračanin, Južna Panonija, str. 213-215.
80 Gračanin, Južna Panonija, str. 215.
81 U vezi s nadleštvom Splitske nadbiskupije, usp. Gračanin, Južna
Panonija, str. 199, 210, 268-269.
82 Različita mišljenja i spoznaje o biskupu Duhu sažeo je Lipovac,
Biskup Duh; za dataciju ulomka kapitela iz zagrebačke katedrale,
usp. Goss, Stotinu kamenčića izgubljenoga raja, str. 109, br. 105; So-
kol, „Kasnoantičko i ranosrednjovjekovno razdoblje”, str. 51.
83 Felicijanova povelja iz 1134. godine (CD 2, str. 42), u kojoj se spo-
minje osnutak Zagrebačke biskupije, navodi kao razlog njezine
uspostave „zabludu idolopoklonstva” koja je tamošnje stanov-
ništvo otuđila od pravoga bogoštovlja. Ta se „zabluda idolopo-
klonstva” svakojako tumačila. Fancev, „O najstarijem bogoslužju
u Posavskoj Hrvatskoj”, str. 518-519. smatrao je da ona opisuje
slavensko bogoslužje odnosno glagoljaštvo. To je odlučno odbi-
la Klaić, „Neki problemi najstarije povijesti biskupsko-kaptolskog
Zagreba i kraljevskog Gradeca”, str. 19-22, zastupajući tezu da se
sintagma odnosi na poganstvo odnosno da je mjesno stanovniš-
tvo zapalo u stara vjerovanja. Tomu se približava Lukinović, Zagreb
– devetstoljetna biskupija, str. 17-18. koji drži da podatak govori o
potrebi da se ovi krajevi rekristijaniziraju jer se puk zbog neredo-
vite pastoralne brige i nepostojanja stalne crkvene uprave uvelike
bio vratio poganstvu. Ovaj pak navod izvora u cijelosti odbacuje
Šanjek, „Crkva u hrvatsko-ugarskim odnosima”, str. 37-38, ističu-
ći da je još u prvoj polovini 10. stoljeća prostor (zapadnog) sav-
sko-dravskog međuriječja imao velik broj svećenika i kršćanskog
puka. Negdje na razmeđu ovih mišljenja stoji Kolarić, Povijest kr
šćanstva u Hrvata I: Katolička crkva, str. 42-43, koji navodi opasnost
od krivovjerja (doduše, pomišlja na arijanstvo, što nije vjerojatno)
ili ostataka poganstva na ovom području gdje nije bilo dostatno
svećenstva i odgovarajuće pastoralne skrbi.
84 Za podrobno pretresanje mršavoga dokaznoga gradiva o osnut-
ku Biskupije, usp. Margetić, „Kritička raščlamba vrela najstarije
povijesti zagrebačke biskupije”, str. 97-101; Margetić, „Pitanja iz
najstarije povijesti Zagrebačke biskupije i Slavonije”, str. 33-43;
Pandžić, „Uz 900. godišnjicu osnutka zagrebačke biskupije”, str.
8-18; Pandžić, „Godina osnutka Zagrebačke biskupije (godine
1094. ili 1090?)”, str. 161-169. U novije su vrijeme Dobronić, Bis
kupski i kaptolski Zagreb, str. 21, Šanjek, „Crkva u hrvatsko-ugar-
skim odnosima”, str. 38. i Demo, Opatovina, str. 23, zaključili da
bi ona bila osnovana oko 1090. godine, približivši se stavovima
mađarske historiografije.
85 Usp. Klaić, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, str. 500; Do-
bronić, Biskupski i kaptolski Zagreb, str. 8-9; Budak, Prva stoljeća
Hrvatske, str. 109-110; Buntak, Povijest Zagreba, str. 31-32; Krivošić,
Zagreb i njegovo stanovništvo od najstarijih vremena do sredine XIX.
stoljeća, str. 27. Doduše, Krivošić ističe (nav. dj., str. 27-28) da se na
temelju ove zabrane ne može suditi o veličini ondašnjeg Zagreba
te procjenjuje (nav. dj., str. 30) da je zagrebačko naselje moglo po-
krivati površinu od 1,5 hektara i imati oko dvjesto stanovnika.
Z
A
G
R
EB
A
Č
K
O
P
O
D
R
U
Č
JE
D
O
O
SN
U
TK
A
B
IS
K
U
P
IJ
E
29
